Umrtvljenost

Danas sam dosao s posla prije 5, sjeo u fotelju, upalio TV i jeo. I sada sam umrtvljen.

Zato sam ustao iz fotelje i dosao ovamo na blog da politcki serem. Slusam Cornelisa. Osjecam da bi volio da o nekom serem i tracam, da bi to bilo interesatno... jag vill mig en slinka gripa, allt i den gröna skog. Jag sam idiot.

bah

BIJES

Znate onaj osjecaj, koji se pojavi kad vas nesto u trenutku strasno iznervira? Nesto sto vas je mozda smetalo neko vrijeme, vi se pokusavati rjesiti toga, izbjeci, ali ono se vraca i svaki put je sve vise iritirajuce? I na kraju - pukne vam film. Krene zujati u usima, svi misici se napnu, srce pocne brze da udara. I vi agirate u bijesu.

Danas mi se to desilo dva puta. I oba puta sam planuo, prvi put sam sebi dopustio da budem bijesan i da odgovorim sa bijesom u glasu i da uzivam i hranim se svojim bijesom. Drugi put sam, posto sam bio na sastanku na poslu, i tu sam se silom sprjecio da ne pokazem bijes.

Sta je prirodnije i bolje ponasanje? Da li treba iskazati svoj bijes, i na taj nacin doziviti katarzu, ili logicnim putem shvatiti da nam bijes ne pomaze, i progutati ga?

Ili je mozda greska vec pocinjena kad se bijes pojavi?

Bah.