Zen i ja

Saturday, March 10, 2007

V: (Izvadjeno iz konteksta malo): Danas sam prosjaku daomoj pomfri I jednu kasediju, covjek me fino upitao, red je. Razmisljaosam neko vrijeme o prosjacima, I da li njiima treba davati pare iline, I zakljucio da je svejedno da li dadnes pare ili ne, bitno je dase ne naljutis na prosjake zato sto prose.

A: Razmislio sam malo i slazem se absolutno s'tobom da se besmislenoljutiti na prosjake. Cak stavise, u nekim slucajevima im se mozdatreba i zahvaliti.Ako na primjer ti nisi razmislio o svom stavu, tj. da li prosjacimatreba davati stvari ili ne, oni te svojim postojanjem tjeraju na to.Svaki put kad ih vidis mozak ce ti uciniti situaciju neugodnom jernema ociti izbor.Naravno, zato sto je pitanje o interakciji izmedju dva covjeka, stvarje dosta komplikovana. Da li ti imas probleme sa konfliktima? prosjakte mozda natjera u konflikt. Ako su agresivni u tonu govora ilidrzanju tjela, to mjenja situaciju. Mozda se bojis bakcija i ne zelisda im budes blizu, to mjenja totalno srz problema.Da se vratim pocetak, ako si ti razmislio i skontao u kojim jesituacijama dobra stvar udijeliti, a u kojim losa; i drzis se svojihpravila i ne stidis se svojih cinova, rijesio si konflikt. To ce tinajvjerovatnije ciniti susret sa prosjacima mnogo jednostavijim.Ako jos vratimo perspektivu unazad, ima bezbroj stvari koji drugiljudi cine na koje bi se mogao nervirati. Ocigledni, univerzalniizlaz is svake takve pozicije je da razmislis zasto ti je naporna, darijesis interne konflikte i odlucis se kako se ponasati iduci put.

V: Interensantan vinkling, nisam razmisljao o tome da sama prisutnost prosjaka u stvrari djeluje kao katalizator u tvom procesu razmisljanja da li mu treba dati pare ili ne. Evo jos jedan moguci razlog zasto se covjek ljuti: Recimo da si razmisljao neko vrijeme da li treba dati prosjaku pare ili ne, i da si, zbog nedostatka cinjenica ostavio pitanje otvorenim (tj nisi dosao do nikakvog zakljucka). Sljedeci put, kad vidis prosjaka, i on te upita za pare, on te tjera da ti u sekundi napravis odluku koju ranije nisi mogao donjeti ni kad si imao dovoljno vremena. Sto znaci, i ako dadnes i ako ne dadnes pare - ti ides protiv sebe, a prosjakova prisutnost je izazvala to. Jedan od mogucih razloga za ljutnju.

A: Prva reakcija na ovo objasnjenje je da je to kao ljutiti se naegzistenciju necega, kao na primjer da mislis da u L.A.-su nikada nepada kisa i svaki put kad padne ti se ljutis na kisu. Prosjak je uovom slucaju externi entitet koji ne cini to sto cini da se ti ljutis,on samo postoji i radi svoj biznis.Onda sam razmislio zasto se ja iritiram na prosjake kad mi pridju idosao do zakljucka da je to djelimicno zato sto mi postave pitanje nakoje ja trenutno nemam odgovora (ili podoge za dodjem do odgovora). Dali ja zelim njemu dati nesto ili ne, ali sto je najgore da _nemamvremena_ u tom trenutku da razmislim o tome ili da promotrim bas _tu_situaciju i odlucim da li bas tom prosjaku treba dati novac ili ne.Mozda bi trebao stati, popricati malo s'njim i pitati ga zasto trazinovac od mene i kada osjetim da mu zelim dati novac (ili da se okrenemi odem odatle) da to uradim.

V: Ako se vratim na moju pocetnu misao, ja sam u stvari najvise zainteresovan idejom da mi svojim akcijama mozemo i zelimo djelovati na akcije drugih ljudi. Cesto sam cuo druge ljude da kazu - a i sam sam to ponekad pomoslio - da davanje para prosjacima samo produzava postojanje prosenja. Npr: ako niko nebi davao pare prosjacima, onda se prosenje ne bi isplatilo i prosjaci bi htijuci ili ne htijuci morali prestati.

A: Ah, klasicni stav koji vecina koristi kao izgovor samom sebi i svojojokolici zasto je daju pare prosjacima. Ta grupa, za koju ja smatramda je dosta velika, jednostavno vidi prosjake kao manje vrijedne i nepodnosi ih zato sto oni imaju zivac da svojim prosenjem pozovupozornost njihovih velicanstava. ;)Naravno, mozda ima ljudi koji stvarno tako misle i redovno daju novaclokalnim humanitarnim organizacijama da prosjacima pomognuorganizovano i da ih sklone sa ulica.

V: Naravno, ovokvo misljenje je dosta idiotsko (i da ne ulazim u njega preduboko) ali je jako cesto prisutno u podsvjesti ljudi kada biraju svoju akciju i odgovor na ponasanje drugih. Ako ja dam pare prosjaku - znaci li to da ja podrzavam i sponzorisem njegovo prosenje? Ja smartam da, bar kod mene, okosnica dileme je borba izmedju roditeljsko-pedagoskog stava (necu dati pare da pokazem da prosenje ne valja) i humanitarno-socijalnog stava (covjeku treba pomoc, a ja mu mogu pomoci bez da previse odmognem sebi samom).

A: Sigurno si tu sponzor, ali svi nece prestati davati novac prosjacima,tj. dok ne nestanu iz nekog drugog razloga, nece nestati zato sto sevelika masa odlucila da je davanje pogresno iz filozofskih razloga.Sta hocu da kazem s'time je da je bolje odluciti ovo iz razlogaovisnih o samom sebi a ne o nekim fantazijama kako bi bilo kad bi sesvi ponasali na isti nacin.
Interesantno. ;) Moj je stav da stanem i razmislim da li mu zelim datinovac, ako budem imao vremena. Ali ne dolazim u tu situaciju takocesto u ovom socijalistickom drustvu. :)

V: Kad sam promotrio ova dva motiva, primjetio sam da je jedan zasnovan na samom meni i mome stanju (humanitarni) dok je drugi zasnovan na tumacenju stanja i postupaka nekog drugog. U velikoj vecini slucajeva ja toliko malo znam o razlozima zbog kojih taj covjek od mene trazi pare, da je nemoguce pausalno donjeti zakljucak da svako takvo ponasanje treba iskorjenjivati. Ja ne kazem da to znaci da prosjaku uvijek treba dati pare, nego jednostavno da pedagoski princip treba pazljivo koristiti (ako ikada, jos nisam nacisto s tim) a specijalno ako se ne poznaju sve cinjenice. Kada je pedagoski poriv uklonjen iz igre, ostaje socijalno-humani koji kaze (otprilike, za svakoga je to drugacije) da ako je covjek u prilici da pomogne drugoga bez da sebi nanese stetu, on ce to i uraditi. I za sad mi je to guideline kada prosjacima dajem pare - ako ga se stignem sjetiti :-)

Razmisljajuci o ovome svemu, sjetio sam se miljopartieta :-) I jedne njihove stare ideje, da bi svi ljudi (bez obzira radili ili ne radili) trebali biti "entitled" da imaju platu (medborgarlonen). Pitanje je - da li svako ljudsko bice ima neku svoju urodjenu vrijednost i kvalitetu (ako se odredjenim "neljudskim" postupcima nije diskvalifikovao, npr ubistvo siljovanje itd)?

A: Aaah, medborgarlönen. Ja sam u sustini, za. ;) Iako nisam nesto punomudrovao o pojmu...

V: Da li je moralno (i zbog cega) zabraniti nekome ko je gladan da pojede nesto sto je nasao? Danas sam trcao i razmisljao kako je interesantno da neko moze uraditi duboko nemoralnu stvar (na primjer ubiti nekoga ili pokrasti banku) i onda kupiti respekt drustva parama.

A: Da li je nemoralno? Da si rekao humano, bilo bi malo lakse odgovoriti,iako bi i tada trebao jos koju premisu. :)

Da li bi bilo pravednije i produktivnije da se usluge i proizvodi koje mi ljudi radimo ramjenjuju za neku manje anonimnu stvar nego pare? (npr neku vrstu socijalnih kredita gdje se stvari rade ne da bi se dobile pare, nego naklonost drugih ljudi, a kad imas naklonost drugih ljudi onda oni radije rade stvari za tebe)... znam zvuci maloumno, ali nikako se ne mogo oteti dojmu da je covjecansto i civilizacija usla u neki zacarani krug gdje se svi naprezu da mocno rade i svi se boje da ce dobiti otkaz, i niko izgleda ne vjeruje da je meni dobro zato sto sam ja ja, nego je meni dobro zato sto sam ja uradio to i to... baci koji komentar!

2 Comments:

  • Vanjin komentar: Eh, i jedna druga stvar - malo si me zacudio u tvoj odgovoru na moje pismo, upitao si me zasto sam upotrijebio "moralno" a ne "humano"? Sto se mene tice, te dvije rijeci su za mene "interchangable". Kad bi ih definisao, ja bi rekao da je "moralno" ono sto je prihvatljivo za vecinu drustva, dok je humano ono sto je prihvatljivo za obrazovani dio drustva :-) (Odrace me neko za ovu definiciju).

    Na primjer, prije 200 godina je bilo moralno (a naravno onda i humano) izazvati nekog na dvoboj i ubiti ga. Stavise, bilo bi nemoralno to ne uraditi (mozda ne i nehumano, ne znam :-) Isto tako bilo je i potpuno moralno zapaliti vjesticu - a ne vjerujem da su isli okolo i plakali kako je to nehumano... Kako se svjest drustva mjenja, isto tako se mjenja i svijest sta je moralno i humano.

    Samo sto ove dvije rijeci imaju malo razlicite kodomene - moralno se moze koristi i za sex dok se humanost rijetko koristi
    u opisu toga. Npr: Nehumano sam je pojebao - OK. Nemoralno sam je pojebao - Not Ok. Vidi je kako se nemoralno obukla - OK. Vidi kako se nehumano obukla - Not OK! Ali pri ljudskim postupcima prema drugim ljudima - nasi handlinzi - tu smatram da se moralnost podudara sa humanoscu. Komentar? Sasijeci!

    By Blogger Unknown, at 1:12 PM  

  • Hehe, interesantan komentar i vrlo interesantno da ti smatras te dvije rijeci "interchangable". Tako nikad nisam na to gledao. Mislim da je razlog tome sto sam ja uvijek gledao na moral kao na nesto objektivno, a da nas drustveni moral manje ili vise lici na taj nepromjenljivi objektivni moral.

    Pitanje je sta je humanost, do sad nisam neku vecu analizu pravio ali "instinktivno" smatram da ako si human zelis smanjiti ljudsku patnju. Nisam siguran da se to 100% poklapa sa moralnim ponasanjem.

    Primjer 1: ti imas nesto sto je tebi jako drago, a sto moze pomoci nekome ko jako pati bez tog predmeta. Mozda je ta druga osoba cak mentalno bolesna i smatra da samo tvoja instanca predmeta njemu moze pomoci. Uglavnom, ti posjedujes taj predmet i po tvojoj drustvenoj definiciji moralnosti trebalo bi biti moralno zadrzati taj predmet, ali da li je nehumano? Da li je nemoralno od te druge osobe da od tebe trazi taj predmet u slucaju da zna da ces ti biti u moralnoj dilemi i u tom slucaju mjenja li se "humanost" tvog postupka ili ne?

    Primjer dva sam trenutno zaboravio. :)

    Ali ako sto vidis nisam siguran u ovu definiciju. Cak nisam siguran da li su moralna pravila objektivana ili subjektivna, mozda se tu nasa misljenja jos najvise razlikuju. Cak i ako uracunas razlike izmedju ljudskih kultura nije tako tesko svoriti opca pravila...


    Ali, orginalno pitanje: da li je nehumano zabraniti gladnom covjeku uzeti hranu da utoli glad/prezivi? Da, ako ti gladan covjek udje na primjer u tvoju prodavnicu i pita za nesto da pojede, nehumano ga je odbiti.

    Da li je nemoralno nisam siguran. Mislim da je vecina nehumanih stvari nemoralna, ali ne sve. A ima i nehumanih stvari koje nisu nemoralne i obrnuto. Sad bih zelio da kazem da je moral u kontekstu necega ali tu bih se usprotivio samom sebi ranije u ovom komentaru. :) Vidis koliko sam nesiguran. Mislim da je ovo pitanje tesko rijesiti pisajuci na blogu, za ovo bi nam trebala makar gajba piva i jedan vikend. :)

    Aj prokomentarisi pa cu onda ja opet... iako nista nisam rijesio veceras.

    By Blogger Unknown, at 1:57 PM  

Post a Comment

<< Home